Ana-Marija i Salvador su u djetinjstvu i mladosti bili veoma bliski, posebno nakon smrti njihove majke, kada se Dali okreće sestri kao oličenju idealne žene. Ona će to ostati sve do 1929. godine, kada u njegov život ulazi Gala. Dalijev otac se u međuvremenu oženio sestrom svoje pokojne žene, i zanimljivo je da Dali nije imao ništa protiv te neobične veze.

Žena na prozoru je jedna od najčešće reprodukovanih slika slavnog umetnika. Mnogim ljubiteljima umjetnosti nije poznato da je na ovoj slici model bila Ana-Marija, a ne Gala. Slika je nastala u ljeto 1925. godine. Tih godina je nastalo još nekoliko radova u kojima je slikao Ana-Mariju iz slične perspektive. Ana-Marija će kasnije više puta reći da je Dali tih godina napravio bezbroj slika, uglavnom minijaturnih skica, na kojima je slikao njenu kosu i gola ramena.

Ipak, kao remek djela se pamte ulja na platnu: Devojka s’ leđa (1925), Leđa devojke (1926) i, vjerovatno najljepša, Žena na prozoru iz 1925. godine. Rađena je u tehnici ulje na platnu, dimenzija 105 x 74,5 cm i danas se nalazi u nacionalnom muzeju Reina Sofia (Nacionalni muzej i umjetnički centar kraljice Sofije) u Madridu.

Žena na prozoru je nastala na prvom spratu njihove porodične kuće u Kadakesu (Katalonija, Španija). Tog ljeta njihov gost je bio i Federiko Garsija Lorka koji je u prepisci sa Ana-Marijom rekao da se boravka u Kadakesu sjeća kao najljepšeg sna, posebno buđenja sa pogledom na more. Možemo pretpostaviti da je to bio upravo ovaj prozor. Kuća koja se vidi u odrazu na prozoru se i danas nalazi u zalivu u Kadakesu.

Iz njemu znanih razloga, Daliju je ova soba budila neka tužnija, melanholična sjećanja.

Kada su ga pitali za slike iz prednadrealnog perioda, i zašto su mu tako često motivi bili sestra i pejzaži, on je u svom stilu odgovorio: „Zato što me tako malo koštaju i lako su dostupni”.

Kada je deset godina starija Gala 1929. godine ušla u Dalijev život, njegovi otac i sestra su se žestoko usprotivili toj vezi. Mostovi između sestre i brata su tada nepovratno porušeni. Ana-Marija je čak bila ubijeđena da ju je kasnije Frankova policija privodila zahvaljujući Gali. Zbog loših kritika strogog i dominantnog oca Dali se vjerovatno i okrenuo nadrealizmu i zauvijek prestao da slika klasična djela.

Kao odgovor na sestrinu autobiografiju 1949. godine, u kojoj ona opisuje njihovo djetinjstvo kao idilično, Dali 1954. godine sa mnogo ironije slika Devojku koja se siluje rogovima svoječednosti (Joven Virgen Autosodomizada por los Cuernos de su Propia Castidad), nadrealističnu verziju Žene na prozoru.