Izgradnja mosta je započeta 1933. godine, i mnogi ljudi iz struke su smatrali da je arhitekta Strauss zagrizao prevelik zalogaj, jer je po njihovom mišljenju premošćavanje Golden Gejta bilo neizvodljivo. Uprkos pomanjkanju podrške, i velikoj svetskoj ekonomskoj krizi koja je uništavala Ameriku tridesetih godina prošlog veka, nakon četiri godine napornog rada Strauss je predstavio svoje remek delo reci od 18,000 ljudi koji su 27. maja 1937. godine paradnom šetnjom otvorili most. Dan nakon svečanog otvaranja, na mostu je dozvoljen i automobilski saobraćaj. Danas više od 120,000 automobila svakodnevno pređe preko Golden Gejta.

Most je dug 2,737 metara, a raspon između dve prelepe Art deko kule je 1,280 metara. Više od 20 metara ovih kula nalazi se ispod nivoa mora. Put preko mosta ima 6 traka ukupne širine 27 metara i nalazi se 67 metara iznad nivoa mora. Most je podržan stotinama ogromnih sajli koje su učvršćene betonskim blokovima sa vučnom snagom od 25 miliona kilograma. U sajle je utkano 27,572 niti čelika, dužine kao trostruki obim planete Zemlje.
Iako na mostu postoji pešačka staza, ljudi retko pešače po njemu, prvenstveno zato što je dug skoro 3km, a i zbog toga što u određenim okolnostima može da se zaljulja i do 8 metara u širinu, što ga čini manje osetljivim na ekstremne uslove poput jakih vetrova i zemljotresa. Ovaj detalj može biti malo neugodan za pešake, ali oni koji se usude da ga prepešače budu nagrađeni prelepim pogledom na grad i okean.
Od dana kad je otvoren, Golden Gate je ofarban upečatljivom narandžastom bojom koju nazivaju i “internacionalna orandž”. Iako je bilo očekivano da će zbog imena most simbolično biti zlatne boje, pomoćni arhitekta Irving Morrow je odlučio da most oboji toplom bojom koja će biti kontrast plavetnilu okeana i zelenilu okoline. Iako je U.S Mornarica insistirala da most bude oslikan žutim i crnim prugama da bi bio uočljiviji brodovima, Morrow je bio nepokolebljiv. Golden Gate je do današnjeg dana ostao “internacionalno narandžasti” ukras San Franciska.