Otac ga prevarom šalje da se školuje za jevrejskog sveštenika, ali on bježi i od škole i od kuće. Sa dvanaest godina se obreo u Berlinu. Kasnije je pričao da je do Berlina došao vozom, bez para i karte. Kondukter ga je našao kako se krije u kupeu, i upitao zašto se krije kada ima kartu. Mesing mu je pokazao neku staru kartu koju je našao na podu, a jakom sugestijom je učinio da kondukter tu kartu vidi kao validnu. Tada je shvatio da svojim mislima može da utiče na ponašanje drugih ljudi. Po Berlinu se potucao i gladovao, sve dok jednom prilikom nije pao sa mosta. Ljudi koji su ga našli mislili su da je mrtav i prevezen je u mrtvačnicu. Sutradan je u mrtvačnicu na nastavu došao čuveni profesor Abel sa studentima. Jedan od studenata prinosi ogledalo Mesingovom nosu i shvata da ovaj nije mrtav već u stanju katalepsije, patološkog stanja gde tijelo nezavisno od volje osobe neobično dugo zadržava isti položaj. Nakon toga ga doktor Abel uzima sebi i proučava njegove sposobnosti.

On ga nakon nekog vremena prodaje menadžeru cirkusa i ubrzo za mladog Mesinga i njegove sposobnosti zna cijela Njemačka. Iz tog vremena je ostala poznata njegova tačka kad u stanju katalepsije danima leži u staklenom kovčegu. U kovčeg je ulazio petkom, a izlazio u ponedjeljak. Vidjevši da se može izdržavati, upisuje fakultet i završava psihologiju. U to vrijeme je putovao širom Evrope, a našao se čak i u Indiji gdje se za njega zainteresovao i Mahatma Gandi. Iz tog perioda je i anegdota sa Sigmundom Frojdom i Albertom Ajnštajnom. Čuveni naučnici su čuli za Mesinga i sastali su se sa njim. Da bi testirao i dokazao svoje sposobnosti, rekao je Frojdu da mu u mislima nešto naredi. Nakon toga je ustao, otišao u kupatilo, uzeo pincetu i Ajnštajnu iščupao tri dlake iz brkova. Upitao je Frojda je li to bila njegova želja i ovaj je odgovorio potvrdno. Mnogo godina poslije toga kada su Frojda upitali za taj događaj, on je rekao:

„Kada bih imao još jedan život da živim, posvetio bih ga istraživanju mogućnosti ljudske psihe”.

Nacisti koji su u to doba preuzeli vlast u Njemačkoj su bili zainteresovani za okultne simbole i pojave. Mesing im je itekako bio zanimljiv. U to vrijeme on živi u Varšavi i na jednoj od predstava na pitanje kako će se završiti rat on odgovara da će Hitler, ako krene na istok, izgubiti. Hitlera je to razbjesnilo i onnudi 200 000 rajshmaraka za Mesingovu glavu. Ovaj se krije po Varšavi, koja je u međuvremenu pala Nijemcima u ruke. Nakon nekoliko mjeseci skrivanja pada u ruke Gestapoa i biva pretučen i zatvoren. Iz zatvora bježi na sebi svojstven način, tako što je hipnotisao sve gestapovce koji su se našli u zgradi. Svi su došli u zatvorske prostorije da vide njegove trikove, a on ih je hipnotisao i sugestivno ubijedio da su po podu rasuti dijamanti. Kada su skočili da kupe dijamante on je iskoristio metež, zaključao ih i izašao. Kako je to već bio kraj 1939. godine, nije imao puno izbora gdje da bježi i kreće put SSSR-a. Staljinu je to bila dobra reklama, jer je čuveni Mesing od svih zemalja slobodnog svijeta izabrao Sovjetski Savez.

Staljin inače nije odbacivao neobjašnjive fenomene i nije sumnjao u Mesingove sposobnosti, ali nije ni znao kolike su. Nakon nekog vremena šalje agente da ga dovedu. Poručio mu je da dođe do njega, a stražarima i ličnoj gardi nije govorio o predstojećoj posjeti. Iznenađenje Staljinovih saradnika nije bilo malo kad su vidjeli da se Mesing bez problema ušetao do njegovih prostorija. Do Staljinovog kabineta svi su ga sa strahopoštovanjem pozdravljali. Iznenađeni i pomalo uplašeni Staljin ga je upitao kako mu je to pošlo za rukom.

„Jednostavno”, odgovorio je, „samo sam ih snagom volje ubijedio da sam Lavrentij Berija” (u to vrijeme svemoćni šef NKVD-a, koji fizički ni najmanje nije ličio na Mesinga).

Staljina je prije svega zanimalo Mesingovo mišljenje o poljskim političarima, budući da ih je većinu lično poznavao. U to mu je vrijeme, kušajući ga, dao zadatak da iz poznate banke donese veliki novac, a da pri tome uz sebe nema nikakve dokumente. Zaprijetio mu je da će imati problema ako to ne obavi. Sa njim su kao komisija išli i agenti NKVD-a. Agenti su došli do banke i čekali ispred, a Mesing je ušao u banku i jednom od šefova pružio prazan papirić tražeći isplatu 100000 rubalja. Ovaj ga je rutinski isplatio i Mesing je izašao napolje i agentima pokazao novac. Nakon toga se vratio u banku. Dočekao ga je isti službenik i, ne prepoznavši ga, pitao da li želi da novac koji je ovaj pokazao uloži u banku. Mesing mu je rekao da mu vraća novac, i uzeo od njega prazan papirić koji mu je par minuta prije toga dao. Nesrećni službenik je nakon toga doživio blaži infarkt.

Ne zna se koliko je Staljin koristio Mesingove usluge, ali ga nije ni volio u svojoj blizini. Staljin je uglavnom znao šta ljudi oko njega misle, a nije htio da Mesing bude kraj njega i čita njegove misli. U to vrijeme sve neobjašnjivo i vančulno se nije smjelo spominjati u komunističkoj državi. Mesing je bio izuzetak i imao je slobodu da nastupa po čitavom SSSR-u. Predvidio je i njemačke tenkove pred Moskvom ali ga Staljin nije slušao. Nijemci, koji mu nisu mogli oprostiti najavu Hitlerove propasti, žestoko su protestovali kod svojih tadašnjih „prijatelja” Sovjeta. Sovjetska diplomatija je jedva zataškala taj skandal. Nakon njemačke agresije, Mesing nastupa po čitavom SSSR-u i zabavlja ratom izmučeni narod.

Čitao je misli gledaocima, pogađao im i ispunjavao želje, na pitanja o najdražima koji su negdje u ratu, umirivao je znatiželjne ako su im najdraži živi, a ako bi vidio njihovu pogibiju, vješto je prekidao seanse. Početkom rata su ga pitali kad i kako će se završiti rat. On je rekao da će Crvena armija ući u Berlin i da će se rat završiti početkom maja 1945. Berija, šef NKVD-a, bio je bijesan, jer je njegova propaganda ubjeđivala narod da će Njemačka kapitulirati mnogo prije. I nakon toga, na nastupima po unutrašnjosti velike države, ljudi su ga najčešće pitali za datum završetka rata. Prvih godina rata, bilo im je teško da prihvate da će rat i stradanje trajati čak do 1945. godine. Jedno vrijeme se za Mesinga nije ništa čulo, pričalo se da je uključen u neka tajna ispitivanja ili obuke sovjetskih agenata, ali se o tome nikad ništa nije pouzdano saznalo. Pojavljuje se 1943. godine na nastupima u prestonici Sibira, Novosibirsku.

U to vrijeme, Mesing kao običan građanin od para zarađenih od nastupa kupuje dva borbena aviona i poklanja ih Crvenoj armiji. Jednog od njih na organizovanoj ceremoniji zadužuje heroj sovjetske avijacije, pilot Konstanin Kovaljev koji je na tom avionu uspješno letio i poslije rata. U sovjetskim arhivama postoji i filmski zapis te ceremonije. Kovaljev na tom avionu nikad nije imao problema, a leteći njime dobio je niz vazdušnih bitaka. Njih dvojica su ostali prijatelji i posjećivali se i poslije rata.

I nakon rata, Mesing nastupa po Sovjetskom Savezu, zarađivao je veliki novac koji ga uopšte nije zanimao. Legenda kaže da ga je Staljin jedne prilike opet pozvao kod sebe, i prijeteći ga upitao, da li možda vidi i kad će sam Mesing umrijeti. Mesing je nehajno odgovorio: „Poslije Vas, druže Staljin”. Staljin ga više nije uznemiravao.

Mesing je tokom rata u Novosibirsku upoznao i svoju Aidu Mihailovnu Rapaport, ženu koju je potom oženio i bezgranično volio. Nije želio da ima djecu, ne želeći da i njih optereti istim darom. Znao je i tačan datum kad će ona umrijeti i zadnjih godina njenog života, a posebno kad je oboljela od kancera, bio je veoma potišten. Imao je sve moguće veze za liječenje voljene žene, čak mu je načelnik Instituta za onkologiju obećao da će učniniti sve da mu spasu ženu. On im je rekao da je sve uzalud, i da će ona umrijeti 2. avgusta 1960. godine u 19:00h. I to se ispostavilo kao tačno. Poslije njene smrti je pao u depresiju i godinama se rijetko pojavljivao u javnosti.

Nakon Staljinove smrti i Hruščov se zanimao za Mesingove sposobnosti. Na vrhuncu kubanske krize, Hruščov je sazvao sve najbliže saradnike da se odluče da li da krenu u rat sa SAD. Niko nije želio rat, ali nije ni želio da bude zatečen atomskim udarom suprotne strane. Hruščov je pitao i generale i obavještajce i kontraobavještajce, želio je odgovor na samo jedno pitanje, da li će Amerika udariti. Niko se nije usudio da odgovori ni potvrdno ni odrično. Tada je poslao po Mesinga. Mesing, koji dugo nije ulazio u stanje u kome vidi buduće događaje jer je još uvijek duboko žalio za Aidočkom, doveden je na sastanak državnog vrha pošto se predsjednik SSSR-a nije smio odbiti. Hruščov ga je prosto pitao: „Druže Mesing, hoće li biti rat ili mir?”. Mesing je počeo seansu i rekao je Hruščovu da će biti mir. Na pitanje koji prvi korak on da preduzme, ovaj mu je rekao da povuče rakete sa lokacije za koju se mislilo da je nepoznata ikome van vojnog vrha. Hruščov ga je upitao ko mu je rekao za te rakete, a ovaj je jednostavno odgovorio: „Ja sve znam”.

Mesing je žarko želio da se njegov fenomen istraži na nekom od moskovskih univerziteta, ali naučnici se, bar zvanično, nikad nisu uhvatili u koštac sa njegovim fenomenom. Zadnjih godina života je imao problema sa nogama i napuštajući poslednji put stan u pratnji bolničara pogledao je u svoj portret i rekao: „Zbogom, Wolfe!”

Veliki telepatist i mistik, Wolf Mesing, umro je 8. oktobra 1974. godine u Moskvi.

Zanimljiva svedočanstva:

- Uoči Drugog svjetskog rata, čuveni poljski grof Kastorski je pozvao Mesinga u svoj dvorac, jer mu je nestao dijamantski broš neprocjenjive vrijednosti koji se prenosio iz generacije u generaciju. Grof nije sumnjao ni u koga posebno, a policija i privatni detektivi su samo slijegali ramenima. Tih dana kad je broš nestao, nije bilo gostiju u kući i neko se sjetio Mesinga. Ovaj je došao i popričao sa svom poslugom i tvrdio je da su svi pošteni jer im je ušao u misli. Jedino nije mogao da uhvati misli 11-godišnjeg, mentalno zaostalog, sina jedne služavke. Onda se odlučio za mali eksperiment, ostavio je svoj zlatni sat na vidno mjesto, gdje se dječak igra i posmatrao ga. Dječak se igrao i u jednom trenutuku je uzeo sat i odnio ga do velikog prepariranog medvjeda i u njegova usta ubacio sat. Kada su nakon toga rasparali medvjeda, u njemu su našli zlatne kašike, Božićne ukrase i što je najvažnije - broš. Umjesto ogromne nagrade koju mu je spremio grof, Mesing je od njega zatražio da se u poljskom parlamentu založi za prava Jevreja. Donet je i zakon koji je ubrzo nakon toga, nakon okupacije, i povučen od strane nacista.

- Ljudi su dolazili Mesingu sa raznim pitanjima i zahtjevima. On im je mogao reći što ih zanima o nekoj osobi i samo na osnovu nekog ličnog predmeta koji joj pripada. Ljude je u tim smutnim vremenima zanimalo gdje su im voljene osobe, jesu li živi, ili kad će se vratiti kući. Tako mu je došla majka sa pismom od sina i nije govorila o kome se radi, nego je samo pitala šta je sa osobom koja je pisala pismo. Mesing je nesmotreno odgovorio da je osoba koja je pisala pismo mrtva. Majka se onesvjestila i odnijeli su je. Nakon šest nedjelja, sin se javio živ i zdrav i Mesinga su mnogi proglasili šarlatanom. Nakon nekog vremena, sve se razjasnilo. Sin nije napisao ono pismo, već ga je diktirao kolegi koji ga je pisao. Kolega je ubrzo nakon pisanja pisma iznenada umro. Još jednom se pokazalo da je veliki mistik bio u pravu.

- Čuveni general Žukovski je doživio težak srčani udar i odvezen je u bolnicu. Trebalo je da ga operiše profesor Burakovski, vrstan hirurg, ali je ovaj oklijevao sa operacijom jer su šanse za uspjeh bile minimalne, a znao je da mu karijera propada ako mu čuveni general umre na stolu. Tada je generalova supruga nazvala svog poznanika Mesinga i zamolila ga za pomoć. Mesing je nazvao Burakovskog i rekao mu da hitno operiše Žukovskog i da se ne boji, general će sigurno preživjeti. Burakovski je, uzdajući se u sreću, operisao generala i ovaj se uspješno oporavio. Institut za kardiohirurgiju u Moskvi i danas nosi naziv po kardiohirurgu Burakovskom.